Peticija se upućuje na: Bürgermeister Tomislav Tomašević

Prema trenutnoj, neobjašnjivoj politici Grada, najam parkirnog mjesta za ugostiteljske objekte košta 10 x više nego što košta zakup istog tog parkirnog mjesta za parkiranje vozila.

Smatramo kako bi cijena najma parkirnog mjesta trebala biti jednaka za sve korisnike tog komada asfalta koji jednako pripada gostima ugostiteljskih objekata, kao što pripada vlasnicima vozila.

Ako vlasnik vozila poželi parkirati svoje vozilo u natkrivenoj, čuvanoj garaži Tuškanac, platit će 133 EUR mjesečno. Mi smatramo kako ugostitelji u prvoj, crvenoj zoni u nijednom scenariju ne bi trebali plaćati više od tih 133 EUR / mjesečno i to smatramo apsolutnim plafonom.

No, prema trenutnoj politici Grada Zagreba, ugostiteljski objekt u prvoj zoni je primoran plaćati suludih 570 EUR / mjesečno koje nijedan poslovni subjekt nije u stanju izdržati jer se taj iznos sukobljava sa zdravom logikom dobrog gospodarstvenika, pri čemu je uporabljivost tog iznajmljenog prostora ograničena na u najboljem slučaju 6 sunčanih mjeseci, čime se cijena proporcionalno poduplava na 1,140 EUR mjesečno.

Samo za usporedbu, stanovnici Donjeg grada koji imaju prijavljenu adresu unutar prve, crvene, ujedno i najskuplje zone, plaćaju za to isto parkirno mjesto povlaštenu cijenu od 14,60 EUR / mjesečno.

Naglašavajući takvu razliku, Grad Zagreb svjesno ili nesvjesno diskriminira između dvije klase građana:

• ljude koji posjeduju (ili imaju sredstava za iznajmiti) stanove i aute
• ljude koji žele uživati kavu na terasi kafića bez obzira na imovinski cenzus

Mi smatramo kako bi trebala postojati jednaka pravila za

• vlasnike ugostiteljskih objekata koji u najboljem slučaju imaju jedva 7% neto marže nakon plaćanja svih troškova nabavljene robe, isplate plaća sa svim davanjima, komunalne naknade, režijskih troškova koji uključuju i trošak gospodarenja otpadom u kojem više ne mogu koristiti javne spremnike, spomeničke rente, naknade za turističku zajednicu naknada za upravljanje šumama, plaćanja poreza na dobit i dividendu
• zaposlenike ugostiteljskih objekata koji svojim radom prehranjuju svoje obitelji i rade planove za budućnost na osnovu stabilnosti svojeg zaposlenja, a koji su već ostali bez posla zbog zatvaranja terasa onih objekata koji su ionako bili na granici isplativosti, od ispod 7%
• goste ugostiteljskih objekata, bilo građane Grada Zagreba ili njegove mnogobrojne turiste koji su na tu terasu možda došli pješke, javnim prijevozom, biciklom, električnim romobilom, a možda i autom kojeg su parkirali u jednom od raspoloživih parkirnih kapaciteta grada Zagreba.

Zagreb možda još nije Berlin, Barcelona, Bruxelles ili neki drugi grad, niti ikad mora postati, Zagreb može ostati svoj, sa svojim specifičnostima koje uključuju terase na parkirnim mjestima koje nam omogućuju da uživamo svoj Grad pa makar i auspusima unatoč.

Ako Grad želi napraviti Zagreb bližim nekom europskom življenju i napuniti proračun, neka razmisli o uvođenju congestion naplate za ulazak u Centar, slično kao što su napravili Milano ili London.